Aleksandar Kecman, Banja Luka

Zovem se Aleksandar Kecman, ratni sam vojni invalid i član  Organizacije amputiraca „UDAS“ Republike Srpske. Želim da putem koalicije „KOMA“ podijelim jedno svoje životno iskustvo.

Naime, iako imam četrdeset godina života želim da se dalje školujem i profesionalno usavršavam. Naročito me zanima rad na računarima i svi poslovi vezani za savremene računarske tehnike.

Obratio sam se Elektotehničkoj školi „Nikola Tesla“ u Banjaluci vezano za stručnu prekvalifikaciju za zanimanje tehničara računarstva. Budući da sam osoba sa invaliditetom, amputirac sa povredom kičme, nisam u mogućnosti da neprekidno sjedim duži vremenski period kao što je 45 minuta što zahtijeva plan nastave. Iz tog razloga sam tražio da budem oslobođen obaveze za praćenje vanredne nastave. Ova moja potreba će se kasnije pokazati kao ključni problem za ostvarenje mojih ambicija.

Iz Elektrotehničke  škole sam dobio odgovor da oni sami ne mogu da donesu tu odluku te su me uputili na Ministarstvo prosvjete i kulture kako bih od njih dobio odgovarajuću odluku o oslobađanju od obaveze praćenja vanredne nastave. Ministarstvo me je uputilo na Zavod za obrazovanje odraslih sa obrazloženjem da je to njihova nadležnost. Od strane Zavoda za obrazovanje odraslih sam upućen ponovo na Elektrotehničku školu uz obrazloženje da je to nadležnost škole. Time se zatvorio svojevrsni krug, u kom niko nije nadležan da odluči po mojoj molbi a istovremeno ja i pored svoje velike želje i posvećenosti ne mogu da se dalje školujem i profesionalno usavršavam. Moje osnovno zanimanje je mašinski tehničar ali smatram da ću mnogo jednostavnije da pronađem posao nakon prekvalifikacije sa obzirom na privrednu sliku grada Banja Luka u kom nekadašnji giganti koji su zapošljavali nas „mašince“ više ne postoje ili rade sa minimalnim kapacitetima.

Međutim, spriječen sam u toj namjeri iz meni neshvatljivih razloga te je time direktno ugrožena egzistencija mojoj porodici koju, pored mene, čine supruga i maloljetna kćerka, koja je praktično još beba.

Pošto sam nekih dvanaest godina obavljao povremene poslove u oblasti servisiranja računara smatram da imam veliko praktično iskustvo koje bih  adekvatnim školovanjem samo unaprijedio.

Nažalost, institucije obrazovnog sistema su ostale nijeme na moje molbe i potrebe tako da ne znam kako dalje da postupam niti kako da ostvarim svoje pravo na dalje školovanje i profesionalno usavršavanje.

Podijelite vaše priče sa nama – mojaprica@koma.ba