Duško Uzelac, Banja Luka

Godine 2001. na nagovor prijatelja otišao sam prvi put na trening sjedeće odbojke, nisam imao mnogo znanja o toj vrsti sporta. Vukla me je želja da pokušam, od njega sam čuo samo pozitivne stvari. Dopalo mi se jako, ostao sam u tom sportu i dan danas i uvijek mu se iznova radujem. Četrnaest godina se bavim sjedećom odbojkom i ne namjeravam da prestanem da igram.

dusko-uzelac-odbojka-351x185

Kao dječak od 10 godina sam doživio povredu zbog koje mi je amputirana desna šaka. Odbojka mi je pomogla da se tada još kao mladić razvijem psihički i fizički, da budem stabilnija osoba.

Samo bavljenje sportom iziskuje mnoga odricanja i posvećenost treninzima i obavezama. Obaveze koje donosi aktivno bavljenje odbojkom mi ne padaju teško, sa radošću ih ispunjavam i nemam problem da ih uklopim sa privatnim životom. Najveće zadovoljstvo u odbojci mi predstavlja veliki broj prijateljstava koja sam putem nje ostvario. Svoj klub smatram drugom porodicom.

Dusko Uzelac

Zahvaljujući svojim saigračima i našem zajedničkom radu, 2014. godine proglašen sam za najboljeg mladog sportistu sa invaliditetom Republike Srpske. To priznanje mi je mnogo značilo, na neki način sam dobio potvrdu za sav trud i zalaganje koje sam pružio tokom svog igranja. Više puta sam se našao na širem spisku reprezentacije Srbije u sjedećoj odbojci, nisam imao do sada priliku da zaigram, ali se nadam i tome uskoro. Igranje za reprezentaciju je san svakog sportiste, odigrati barem jednu utakmicu pod grbom, zastavom i himnom države koju voliš.

Preporučujem svakoj osobi sa invaliditetom koja ima afiniteta i kojoj to obaveze i stepen invaliditeta dozvoljavaju da se bavi sportom. Sama odbojka je dosta zahtjevna, traži dosta fizičke spreme. Vjerujem da se niko od nas koji je aktivno igramo nije pokajao jer se ona uvuče pod kožu, radost kad se osvoji neka medalja, to se ne može mjeriti ni sa čim, kao i putovanja i obilasci. Putovao sam mnogo, obišao razne evropske zemlje što sigurno ne bih imao prilike da se nisam bavio odbojkom i zato sam joj mnogo zahvalan. Naravno, tu su i porazi koji te tjeraju da radiš bolje i jače.

Za kraj želim da pozovem svakog ko pročita moju priču da dođe, da pogleda , da vidi kako izgleda moj sport.

Podijelite vaše priče sa nama – mojaprica@koma.ba