Izvještaj sa javne debate „Minimum socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti“, 14.6.2017.

Javna debata „Minimum socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti“ u okviru kampanje „Uspostavljanje minimuma socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti“ održana je u srijedu, 14.6.2017. u 11 h u hotelu Bosna u Banjoj Luci, ul. Kralja Petra I Karađorđevića 97. Pored 4 (3 Ž/1 M) predstavnika/ce Fondacije za socijalno uključivanje u BiH (FSU u BiH) i Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI), javnoj debati je prisustvovalo 25 učesnika/ca (12 Ž/13 M) – predstavnici/ce entitetskih ministarstava, akademske zajednice i nevladinih organizacija.

Cilj kampanje je zagovaranje rješenja koja promoviraju unapređenje javnih politika što će rezultirati boljim ostvarivanjem socijalnih ljudskih prava, te boljim ciljanjem potreba marginalizovanih grupa i pravednijom raspodjelom naknada u okviru socijalne politike. Učesnicima javne debate unaprijed su dostavljeni Zaključci sa javne debate „Uspostavljanje minimuma socijalne sigurnosti i jednakih mogućnosti“, održane u Banjoj Luci 27.5.2015. godine.

Program rada javne debate se sastojao od uvodnih izlaganja i diskusije kojoj su učesnici javne debate aktivno doprinijeli:

  • Otvaranje i pozdravna riječ – Ranka Ninković-Papić, direktorica FSU u BiH
  • Pozdravna riječ – Branka Sladojević, pomoćnica ministra zdravlja i socijalne zaštite RS
  • Uvodne napomene – Željko Volaš, predsjedavajući Izvršnog odbora Koalicije „KOMA“; Organizacija amputiraca UDAS RS
  • Uvodne napomene – Žarko Papić, direktor IBHI-a
  • Diskusija i zaključna razmatranja i usvajanje preporuka

 

U diskusiji je istaknuto sljedeće:

  • Kampanja „Uspostavljanje minimuma socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti“ zagovara za bolja rješenja za ugrožene kategorije i zagovara za promjene javnih politika u oba entiteta;
  • Strategija za unapređenje društvenog položaja lica sa invaliditetom u RS (2017-2026) predviđa jednake mogućnosti;
  • FSU u BiH i IBHI su i ranije aktivno učestvovali i sarađivali s vladinim i nevladinim sektorom i pomagali da se unaprijedi sistem socijalne zaštite;
  • U saradnji sa savezima i udruženjima OSI će se uskoro početi sa promocijom Strategije za unapređenje društvenog položaja lica sa invaliditetom u RS (2017-2026), u kojoj su određeni ciljevi i Akcioni plan gdje su dodijeljeni nosioci odgovornosti;
  • U socijalnoj zaštiti, pored porodičnog i zakona o dječijoj zaštiti, predviđeno je i novo pravo koje se odnosi na minimum socijalne sigurnosti u skladu s kojim bi sve OSI imale minimum socijalne sigurnosti; treba ga još definisati da li će biti samo za OSI ili za sve građane;
  • Biće planirano unapređenje položaja OSI izjednačavanjem prava koja imaju svi građani;
  • Trenutno najveći problemi su obrazovanje i zapošljavanje OSI;
  • Ne postoji dovoljno koordinacije unutar sistema ljudi koji su u potrebi;
  • Sveprisutan je problem odlaska ljudi;
  • Istaknuta je potreba za minimumom socijalne sigurnosti;
  • Donosioci odluka treba da imaju više snage i volje da usklade sistem i prepoznaju potrebe u skladu sa stvarnim stanjem na terenu;
  • Nema dovoljno medicinskih sredstava i lošeg su kvaliteta;
  • Svi treba da budu aktivniji u rješavanju problema kao što su nepristupačnost i sl., zajedno sa donosiocima odluka na različitim nivoima vlasti;
  • U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS postoji dobra volja i podrška u ostvarivanju prava, a Interresorno radno tijelo Vlade RS za podršku licima sa invaliditetom treba da bude još snažnije i da uključuje više OSI;
  • Formirana Koalicija KOMA koja okuplja akademsku zajednicu, medije, udruženja i udruženja OSI i radi na 4 kampanje zagovaranja, uspjela je napraviti pomak nakon tri godine u FBiH, a koji se odnosi na vraćanje u proceduru Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osobama sa invaliditetom, a također se radi i na tome da se Zakon o osnovama socijalne zaštite vrati u Program rada Vlade FBiH;
  • Minimum socijalne sigurnosti prisutan je u RS-u teoretski, ali je to daleko od toga da je obezbijeđen taj minimum;
  • Postoji razlika između socijalne sigurnosti i izjednačavanja mogućnosti;
  • U Akcionom planu se spominje Platforma socijalnog poduzetništva koja radno aktivira korisnike, a realizacija toga vodila bi smanjenju siromaštva i napretku socijalne pravde;
  • Osnovna prepreka reformi sistema socijalne zaštite je problem sredstava;
  • Mjerenjem preostale radne sposobnosti OSI se na neki način može obezbijediti da se osoba može brinuti sama o sebi;
  • Bosni i Hercegovini su potrebne reforme s ljudskim likom, a ne finansijske;
  • Ništa se nije previše postiglo kada je u pitanju podrška države prema OSI, svijest na svim nivoima vlasti je više deklarativna, a manje praktična;
  • Treba da se poduzmu efikasnije mjere kada je u pitanju socijalna reforma, vrijeme je da se počne sa implementacijom Strategije i stvaranjem legislativa koje će popraviti stanje;
  • Diskriminacija je prisutna u mnogim segmentima, to zahtijeva poboljšanje položaja OSI, poboljšanje položaja njihovih organizacija, treba da se urede legislative za obezbjeđivanje redovnosti podrške;
  • Kohezija i multisektorski pristup bitni su da bi se kroz dodatne mjere podrške obezbijedile dodatne mogućnosti;
  • Istaknuta je važnost teme minimuma socijalne sigurnosti;
  • Učinjen je važan korak usvajanjem Strategije;
  • Civilno društvo nije aktivno i ne potencira bitne stvari;
  • Potrebno je uvesti sankcije za neprovođenje Strategije;
  • Bez minimuma socijalne sigurnosti ne može se pokrenuti ništa, neophodan je i osvrt na porodicu osobe s invaliditetom;
  • Bitna je uloga Interresornog radnog tijela Vlade RS za podršku licima sa invaliditetom, OSI ne moraju biti članice tog tijela kako bi prisustvovale sjednicama;
  • OSI su do 1992. imale bolju socijalnu zaštitu i mogućnosti obrazovanja, a danas nemaju nikakvu socijalnu zaštitu, niti minimum socijalne sigurnosti;
  • Osobe sa oštećenjem sluha mogu da rade, da ostvaruju rezultate i poštene su, ali nemaju podršku društva; djeca sa oštećenjem sluha i kada završe škole, uvijek su na birou i uvijek zavise od roditelja;
  • U školama ima oko 15 000 gluhe djece, a prisutan je problem nedostatka logopeda, surdaudiologa i psihologa u školama;
  • Evidentan je problem to što se ne zna pouzdano koliko ljudi je na margini, ali se zna da nedostaje tumača, logopeda itd.;
  • Istaknuta je potreba društva za socijalnom pravdom i za društvom jednakih šansi;
  • 4% BDP-a izdvaja se za socijalne probleme, ali 17 % od tog iznosa troše oni koji su ugroženi, dok oni koji su najmanje ugroženi potroše preko 20 %, a na svakih 18 stanovnika ide jedan zaposleni u državnoj službi;
  • Stanje je jednako loše i u FBIH i u RS, vlast je slijepa i gluha na zahtjeve građana i OSI, društvo mora natjerati vlast koja je plaćena da radi u korist građana;
  • Ključni problem su odnos i komunikacija između građana i države u definisanju interesnih sfera, koji su regresivni u odnosu na prošli sistem koji je imao mehanizme, to je specifikum tranzicijskih zemalja;
  • Strategije, kakve god bile, moraju postojati kako bi društvo bilo prepoznato kao struktura koja teži nečemu;
  • Reformska agenda uopšte nije postavila prave prioritete jer je socijalna zaštita na margini, a istaknut je problem penzione politike;
  • Minimum socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti su različite stvari;
  • Kao jedan od mehanizama za izgradnju minimuma socijalne sigurnosti, Koalicija treba izvršiti pritisak, dati prijedloge i očekivanja predstavnicima vlasti i institucija o tome kako napraviti minimum socijalne sigurnosti;
  • BIH je jedina u regionu koja nema definisan prag socijalne sigurnosti;
  • Planiranje kao ključni problem, RS nema razvojnog dokumenta;
  • Zakon o jedinstvenom registru gotovinskih naknada je ključni mehanizam za uštede, postoji ideja indirektnog imovinskog cenzusa;
  • Evidentno je da organizacije imaju problema u radu, interes građana mora biti prepoznat;
  • Sredstava ima, ali nisu dobro raspoređena;
  • Zakon o socijalnoj zaštiti koji je donesen 2012. je jedini za koji je postojao mehanizam monitoringa, a socijalnu sigurnost osoba s invaliditetom ne treba gledati samo kroz socijalnu zaštitu, nego i kroz zapošljavanje;
  • Postoje i diskrecioni budžeti opštinskih načelnika za socijalna davanja, koji omogućuju curenje novca mimo onog što su prioritetni interesi;
  • 49 % ukupnih sredstava za socijalna davanja ide mimo Zakona o socijalnoj zaštiti i Centara za socijalni rad;
  • Međunarodna zajednica je došla kako bi pomogla, ali je situacija sve gora, a predstavnici međunarodne zajednice znaju sve manje o problemima zbog kojih su došli;
  • Treba da se poentiraju interesi; dobra Strategija ne smije ostati samo dokument, a da bi se primjenjivala treba odgovornima za primjenu dati podršku i pomoć;
  • Treba poboljšati podršku udruženjima OSI; mora se čuti glas OSI kako bi se postojeća sredstva bolje usmjeravala i raspoređivala;
  • U izradi obje entitetske strategije za unapređenje položaja OSI učestvovale su članice KOMA-e;
  • Istaknut je značaj postojanja strateškog dokumenta;
  • Mora postojati dijalog i partnerstvo između vlasti i civilnog društva;
  • Istaknuta je važnost rezultata provedbe Strategije;
  • Istaknuta je važnost zaključaka sa javne debate koja je održana 27.5.2015. u Banjoj Luci: „1) Javni i nevladin sektor, konkretnije, centri za socijalni rad i nevladine organizacije trebaju zajednički izaći na teren i mapirati potrebe građana koje će se formulisati u konkretne prijedloge za reforme; 2) Sva zakonska rješenja moraju pratiti propisane sankcije za neprovođenje zakonskih odredbi. Zbog nedostatka sankcija se u praksi ne implementiraju dobri elementi zakonskog okvira; i 3) u Republici Srpskoj je potrebno uvesti invalidninu kao novčanu naknadu za sve osobe s invaliditetom bez obzira na porijeklo invalidnosti, odvojeno od tuđe njege i pomoći te ortopedskog dodatka. U sistem treba uvesti i porodicu osobe sa invaliditetom, koja nosi najveći dio tereta brige o ugroženim licima.“
  • Bilo bi dobro da se radi na pomaku u društvu, da se poveže sa institucijama, i da svi zajedno doprinosimo zajednici;
  • Potencirati korištenje mehanizama onoga što već postoji (registri i sl.), treba omogućiti vladi da bolje planira, a da građani dobiju veći kvalitet života, država mora da definiše prag socijalne sigurnosti.

 

U diskusiji je zaključeno sljedeće:

  1. Raditi na jačanju dijaloga i partnerstva između vladinih i nevladinih institucija;
  2. Entiteti moraju definirati prag socijalne sigurnosti;
  3. Prihvataju se i usvajaju preporuke i zaključci koje je pripremio i prezentirao gospodin Branko Suzić, predsjednik Saveza slijepih RS:

„Zagovaranje jednakih mogućnosti naročito za LSI treba usmjeriti na:

  • Nediskriminaciju po bilo kojem osnovu;
  • Dostupnost i jednak tretman u ostvarivanju prava LSI;
  • Pristup informacijama i odgovarajuću komunikaciju između korisnika i pružaoca usluga;
  • Uvažavanje dostojanstva LSI uz afirmaciju njihovih potreba i mogućnosti;
  • Osnaživanje kapaciteta organizacija LSI;
  • Uvrštavanje pitanja invaliditeta u sve razvojne programe na svim nivoima organizovanja;
  • Ravnopravno sudjelovanje LSI u svim oblastima društvenog života.

 

Prioritetne mjere za unapređenje društvenog položaja lica sa invaliditetom i njihovih organizacija

  1. Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti osigurati pravo na ličnu invalidninu za LSI s većim stepenom invalidnosti i uspostaviti redovnost materijalne podrške;
  2. Izmjenama propisa u oblasti zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite osigurati bolju podršku i obim prava za LSI s većim stepenom invalidnosti, s akcentom na participaciji, ortopedskim tiflotehničkim pomagalima i medicinskim sredstvima, te pravu na pratioca;
  3. Izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću i podzakonskih akata osigurati veći obim sredstava koja se izdvajaju za podršku licima s invaliditetom i njihovim organizacijama;
  4. Donošenjem Zakona o organizacijama LSI RS unaprijediti status udruženja i organizacija lica s invaliditetom na svim nivoima organizovanja, te definisati reprezentativnost, finansiranje, prava, obaveze i druga pitanja;
  5. Za organizacije – udruženja od javnog interesa za RS osigurati redovnost kvartalnog sufinansiranja planiranih programskih aktivnosti iz grantova za tu namjenu;
  6. Uvođenjem raznih pogodnosti i olakšica za LSI obezbijediti minimum socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti;
  7. Predstavnike NVO, OCD LSI uključivati u proces predlaganja i kreiranja strateških dokumenata i zakonskih i podzakonskih akata, a koji se tiču LSI i njihovih organizacija.“

 

Medijska popraćenost:

Medijsko prisustvo na javnoj debati je bilo dobro. Bila su prisutna 3 predstavnika iz 3 medija (1 Ž/2 M): TV Pink BH, BN TV, Radio Otvorena mreža.

Televizije:

Web portali:

 

Kompletan izvještaj u PDF formatu možete preuzeti klikom na ovaj link

 

Galerija fotografija sa održavanja javne debate: