U okviru Programa održivosti civilnog društva (CSSP) – sektor „Ljudska prava – marginalizovane grupe“ objavljen je članak o socijalnom poduzetništvu pod nazivom „Zapošljavanje i integracija marginalizovanih skupina kroz socijalno poduzetništvo“

 Na putu ka integracijama u EU, jedan od najvećih izazova s kojim se naša zemlja suočava je visoka stopa nezaposlenosti, po kojoj smo među vodećim zemljama u Istočnoj Evropi. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, stopa nezaposlenosti je u 2014. godini iznosila 27,5%, od čega je veliki procenat, čak 80% bila dugoročna nezaposlenost u trajanju između 2 i 5 godina. Ova situacija iz godine u godinu uzrokuje sve veće nezadovoljstvo i obeshrabrenost stanovništva.

Visoka stopa nezaposlenosti, pogotovo dugoročne nezaposlenosti, znače da veliki broj stanovnika živi u siromaštvu, ili na rubu siromaštva, uskraćen za osnovne životne potrebe. Ovo izrazito negativno utiče na kvalitet života, ljudsko dostojanstvo i identitet, te u velikoj mjeri doprinosi marginalizaciji nezaposlenih osoba. Efekat koji ovo ima na pojedinca, a zatim i na društvo u cjelini je razoran. Riječ je o osobama koje nerijetko prestaju biti aktivni sudionici društva, prepuštaju se beznađu, dok njihova radna sposobnost ubrzano opada.

Problem nezaposlenosti i marginalizacije dodatno pogađa određene kategorije stanovništva koje se već bore s problemima diskriminacije i marginalizacije po drugim osnovama, bilo da je riječ o nacionalnim manjinama, osobama  s mentalnim ili fizičkim hendikepom, LGBT osobama, starima, ženama ili mladima. Svaka od ovih kategorija se susreće sa za nju specifičnim problemima i izazovima kada je o zapošljavanju riječ, no u svim slučajevim radi se o teško zapošljivim kategorijama stanovništva.

TMP Društvo za zapošljavanje slijepih i slabovidnih lica d.o.o Sarajevo, Salon fizioterapeutskih usluga
TMP Društvo za zapošljavanje slijepih i slabovidnih lica d.o.o Sarajevo, Salon fizioterapeutskih usluga

U našoj zemlji postoje zakonski okviri koji podstiču zapošljavanje ovih kategorija, npr. kroz entitetske zakone o zapošljavanju osoba s invaliditetom, te kroz zakone koji sprečavaju diskriminaciju, no u zemlji sa visokom stopom nezaposlenosti kao što je BiH, postojanje ovakvih zakona nije dovoljno da  riješi spomenuti problem. Donošenje zakona koji se tiču zapošljavanja ranjivih kategorija predstavlja samo prvi korak, no da bi se zaista riješio problem njihove nezaposlenosti, neophodno je izraditi posebne strategije zapošljavanja, osvijestiti važnost zapošljavanja ovih kategorija, te kreirati nova radna mjesta.

Zemlje EU podstiču inicijative radne integracije marginalizovanih skupina unutar socijalnog sektora, s ciljem njihovog uključivanja, osposobljavanja i vraćanja teško zapošljivih kategorija na tržište rada. Značaj socijalnog poduzetništva u borbi protiv problema nezaposlenosti marginalizovanih kategorija društva prepoznat je i u BiH, s obzirom na to da su smanjenje siromaštva i socijalno uključivanje glavne komponente politike integracije naše zemlje u EU. Razvijanje sistema podrške socijalnom poduzetništvu jedna je od mjera Strategije socijalnog uključivanja, odnosno razrada jednog od ciljeva Strategije razvoja BiH. U skladu s ovim, sljedeći korak na kojem bi naša zemlja trebala raditi je podizanje svijesti o važnosti socijalnog poduzetništva, te o potencijalu za njegov razvoj. U tom kontekstu veliki uticaj ima zagovaračka kampanja Koalicije marginalizovanih grupa u BiH KOMA „Donošenje novih politika i mjera u oblasti socijalnog poduzetništva“, koju implementiraju Fondacija za socijalno uključivanje u BiH (FSU u BiH)  i Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju (IBHI) u okviru USAID projekta Program održivosti civilnog društva (CSSP).

Specifičnost socijalnog poduzetništva je u tome da mu glavni cilj nije sticanje dobiti, već doprinos zajednici, te je kao takvo značajno za rješavanje ili ublažavanje različitih društvenih problema. Njegova uloga i značaj u zapošljavanju marginaliziranih kategorija su višestruki. Prvi i najočitiji značaj je ekonomsko osnaživanje pojedinca kroz zapošljavanje, čime se postiže i drugi cilj, odnosno ponovna integracija pojedinca u društvo, podizanje njegove radne sposobnosti, poboljšanje uslova života i sl. Socijalno poduzetništvo je također mnogo bolji vid dugoročne podrške socijalno ugroženim kategorijama, od sadašnjih kratkoročnih i pasivnih mjera.

Kao glavnu prepreku u razvoju socijalnog poduzetništva, treba istaknuti činjenicu kako je u našoj zemlji svijest o poduzetništvu općenito vrlo niska i da se ljudi još uvijek odlučuju na ovaj korak prije svega iz nužde. Postojeća infrastruktura ne podržava razvoj poduzetništva, dok obrazovni sistem ne predstavlja poduzetništvo kao jedan od karijernih izbora. Neki od izazova s kojima se poduzetnici također suočavaju su visok ekonomski rizik, nestabilno i izolovano tržište, nepovoljna politička i ekonomska situacija u zemlji.

Da bi se ovo promijenilo, potrebno je raditi na izgradnji infrastrukture koja bi podržala razvoj poduzetništva, zakonskim olakšicama za socijalno poduzetništvo, promociji socijalnog poduzetništva, kvalitetnoj obuci za buduće poduzetnike, pojednostavljenju administrativnih procedura, finansijskoj podršci isl.

Što se tiče targetiranih skupina o kojima je ranije bilo riječi, treba raditi na njihovom informisanju i predstavljanju mogućnosti koje socijalno poduzetništvo nudi, kao jedan od modela zapošljavanja i socijalne re-integracije. Saradnja između javnog, privatnog i civilnog sektora predstavlja također važan korak u realizaciji ovih ciljeva. S ciljem unapređenja društva u kojem živimo i podrške ranjivim kategorijama, treba identificirati modele koji su se u svijetu pokazali uspješnim i održivim, te zajednički raditi na njihovoj primjeni. Upravo je socijalno poduzetništvo jedan od takvih modela, te bi njegova implementacija trebala biti naš zajednički prioritet.